Dijabetes tip 2 je najčešći oblik šećerne bolesti i javlja se u preko 90% slučajeva i to najčešće kod osoba preko 35 godina. Važana uloga u razvitku dijabetesa tipa II je prekomjerna tjelesna težina, genetska predispozicija i nedostatak fizičke aktivnsoti.

Ovaj dijabetes obilježava djelomičan ili potpun izostanak proizvodnje inzulina u tijelu. Ako bolujete od dijabetesa tipa 2 (stari naziv: o inzulinu neovisan dijabetes), znači da vaša gušterača izlučuje inzulin, ali u manjim količinama nego što je potrebno ili inzulin koji proizvedete ne funkcionira pravilno (neosjetljivost mišića na inzulin). Posljedica je povišena razina šećera u krvi.

Dijabetes tipa 2 obično se polako razvija u odraslih. U početku se može liječiti dijetom i tjelovježbom, ali kasnije je liječenje potrebno nastaviti tabletama i/ili injekcijama inzulina. Najčešće počinje u šezdesetima, vrlo često bez simptoma pa se otkrije tek nakon nastalih hroničnih komplikacija. 80-90% oboljelih ima prekomjernu tjelesnu težinu.

 

Uzroci nastanka dijabetesa tipa 2

Uzroci obolijevanja od dijabetesa tipa 2 mogu se razlikovati od osobe do osobe. U većini slučajeva uzrok je nepoznat, ali u nekim slučajevima može se pripisati posebnim genetičkim oštećenjima.

Zapravo u većini slučajeva korijen je pronađen u genetskoj osnovi zato što je dijabetes tipa 2 nasljedna bolest u obitelji. Način života također je važan faktor koji utiče na razvoj bolesti u osoba sa sklonošću obolijevanja od dijabetesa tipa 2. Dijabetes je češći u osoba koje premalo vježbaju, jedu masnu ili visokokaloričnu hranu ili su pretile. Uz to su povišen krvni pritisak, povišene razine lipida, dijabetes u trudnoći, policistična bolest jajnika, poremećena tolerancija glukoze isto faktori rizika za razvoj dijabetesa tipa 2. Iako neke pretile osobe nikada ne obole od dijabetesa, debljina je dokazano značajan faktora rizika za nastajanje šećerne bolesti, pri čemu deblje osobe imaju dvostruko veći rizik da obole od dijabetesa tip 2 nego oni koji nemaju previše kilograma.

Zbog povećanog udjela masnog tkiva kod debljih osoba je smanjena osjetljivost tkiva na inzulin (tzv. inzulinska rezistencija). Gušterača u početku, da bi prevladala inzulinsku neosjetljivost pojačano luči inzulin i uspijeva održati normalne vrijednosti šećera u krvi. No s vremenom funkcija gušterače slabi te se izlučivanje inzulina sve više smanjuje. Bolest s vremenom napreduje pa najveći dio bolesnika treba inzulin u liječenju. U osoba s tipom 2 šećerne bolesti simptomi su slabije izraženi i javljaju se postupno, katkad samo u obliku pojačane žeđi ili pospanosti. Upravo radi blagosti tegoba ili njihova izostanak daje privid kako je riječ o blagoj bolesti kojoj ne treba obraćati pažnju, što doprinosi da se bolest kasnije dijagnosticira. Stoga je za prevenciju pojave većih oštećenja organa, iznimno važno rano otkrivanje bolesti i uključivanje u proces liječenja.Istraživači ističu da osobe s prevelikom tjelesnom težinom mogu odgoditi ili spriječiti nastanak ove vrste šećerne bolesti ako promijene način života i smanje tjelesnu težinu.

 

Liječenje dijbetesa tipa 2

Kada vam je dijagnosticiran dijabetes tip 2, cilj bi vam trebao biti održavanje glukoze u krvi pod nadzorom. To će vam pomoći da se osjećate dobro, normalno živite i izbjegnete kronične komplikacije povezane s dijabetesom.

Rizik razvijanja komplikacija se povećava ako je razina glukoze u krvi iznad 7 mmol/l prije obroka ili ako je glukoza u krvi sat do dva nakon jela viša od 8 mmol/l.

Zapamtite da će svako poboljšanje vrijednosti glukoze u krvi smanjiti mogućnost komplikacija. Da biste održali šećer u krvi pod nadzorom morate činiti ono što je nekada vaše tijelo činilo automatski. Svrha je oponašati djelovanje inzulina kakvo je bilo prije nego što ste oboljeli od dijabetesa i održavati razinu šećera u krvi što bližu normali. Možda ćete biti u mogućnosti bolje iskoristiti inzulin koji vaše tijelo još proizvodi tako što ćete poboljšati svoju prehranu i prilagoditi vrijeme obroka te s pomoću vježbanja i smanjenja težine ako je to potrebno.

Ako te mjere ne budu dovoljne, bit će potrebno uzimati lijekove koji povećavaju proizvodnju inzulina ili osjetljivost na inzulin. Ako oni nisu učinkoviti, ili ako vam je tijelo pod stresom koji uključuje i bolest, možda će vam biti potrebne injekcije inzulina. Kao i kod dijabetesa tipa 1, tako i kod dijabetesa tipa 2 javljaju se stanja hiperglikemije i hipoglikemije.

Hiperglikemija

je stanje kada je razina šećera viša od normalne (3,5 - 6,6). Do nje može doći nakon obilna obroka ili u razdoblju bolesti. Hiperglikemija obično nije opasna ako je razdoblje povišenja razine šećera u krvi kratko. U protivnom, duža razdoblja povišena šećera u krvi mogu dovesti do ozbiljnih dijabetičkih komplikacija. Gotovo uvijek sami možete sniziti svoj šećer u krvi.

Do stanja hiperglikemije dolazi ako se ne pridržavate uputa za liječenje ili ako su vam obroci preobilni, posebice ako je hrana bogata ugljikohidratima. Također šećer u krvi može porasti ako ste bolesni i imate vrućicu, ako vježbate manje nego obično ili ako ste izloženi tjelesnom ili psihičkom stresu. Šećer u krvi raste i neposredno uoči mjesečnice. Pridržavanje ustaljenoga dnevnog rasporeda pomaže pri održavanju razine šećera u krvi. Neki tipovi liječenja dopuštaju vam veću fleksibilnost u svakodnevnom životu.

Osnova liječenja je održavanje vrijednosti glukoze u krvi unutar urednih vrijednosti. To se postiže: dijetom, pravilnom prehranom i kontrolom tjelesne težine na taj način uspjevamo smanjiti potrebu organizma za inzulinom i ne iscrpljemo stanice gušterače. Svaki šećeraš treba da sam pazi na svoj šećer u krvi i aktivno sudjeluje u vlastitom dijabetičkom liječenju. To je važno zato što mnogo toga što činite u svojoj svakodnevici utječe na vaš šećer u krvi. Vi sami svakodnevno uzimate svoje lijekove. Vi odlučujete što i kada jedete. Vi birate kako i koliko vježbate.

 

Izvor:   dijabetes.webs.com

---

Ostali tekstovi:
Holesterol i dijabetes (09-10-2010) Diabetes mellitus - bolest sadašnjice (08-06-2010) Kasne komplikacije dijabetesa (22-02-2010)