Endometrijum je sluzokoža koja prekriva šupljinu materice, a sastoji se od jednorednog cilindričnog epitela i strome koji su pod uticajem seksualnih hormona. U toku ciklusa, pod uticajem estrogena i progesterona dolazi do zadebljanja endometrijuma tj. pripreme koja omogućava da se oplođena jajna ćelija implantira, hrani i raste u materici.
Ukoliko ne dođe do trudnoće endometrijum se u vreme menstruacije oljušti i sa krvarenjem odstrani iz materice.
Endometrioza podrazumeva nenormalan rast endometrijalnih ćelija vant materice. Nakupina ovih ćelija van materice naziva se endometrijalno žarište. Bez obzira na kom se mestu i organu nalazi, endometrijalno tkivo se po svom rastu, bujanju i krvarenju ponaša jednako kao i u meterici.
Najčešće se endometrioza nalazi unutar male karlice na jajnicima, jajovodima, peritoneumu koji oblaže karličnu duplju, na materici i materičnim vezama, ali i na vagini, grliću materice, crevima, bešici. Ređe se može naći van male karlice, na jetri, sluzokoži nosa, plućima, mozgu, na ožiljcima od operacije ili epiziotomije.
Uzrok i način stvaranja endometrioze je nepoznat, ali postoji nekoliko teorija o tome kako se endometrijalne ćelije mogu naći van materične šupljine. Prema teoriji regurgitacije za vreme menstruacije mala količina krvi se sa endometrijalnim ćelijama vraća kroz jajovode u trbušnu šupljinu. Transplantacijom se objašnjava kako tokom carskog reza i epiziotomije ćelije endometrijuma krvlju dolaze u kontakt s ranom i tu implantiraju. Ista teorija objašnjava prenos ednometrijalnih ćelija limfnim i krvnim sudovima na udaljene organe. Teorija celomske metaplazije pretpostavlja da vezivo koje pokriva malu karlicu sadrži primitivne ćelije koje imaju potencijal da se transformišu u endometrijalne ćelije. Prema imunoj teoriji , neadekvatan imuni odgovor onemogućava prepoznavanja i eliminisanje endometrijalnih ćelija koje regurgitacijom dođu do trbušne šupljine, pa se na taj način omogućava implantiranje i rast ovog tkiva na neodgovarajućem mestu u organizmu. Nastanak i održavanje endometrijalnih žarišta zavisi svakako od estrogenskih uticaja i zato se endometrioza javlja najčešće u vreme kada su jajnici hormonski aktivni. Nasledni faktor takođe ima ulogu u nastanku endometrioze. Kod žena koje imaju blisku rođaku sa endometriozom do deset puta je veća incidenca ovog oboljenja nego u ostaloj populaciji.
Od endometrioze boluje 5-10% žena. Endometrioza se može javiti u bilo kom uzrastu, što znači i pre puberteta i u vreme postmenopauze, ali se najčešće javlja kod žena u reproduktivnom dobu od 25. do 35. Godine (jedna od 10 žena), 20 do 50% žena koje se leče od steriliteta ima nedometriozu. Kod žena sa hroničnim pelvičnim bolom u 80% slučajeva se može dijagnostikvoati endometrioza.
Najčešći su simptomi pelvični bol – bol u maloj karlici. Pelvični bol se javlja kod dismenoreja – bolna mestruacija, dispareunija – bolni seksualni odnosi, bolno mokrenje, bolna defekacija i kao hronični bol u maloj karlici. Intenzitet bola se može spontano pogoršavati ili slabiti tokom vremena. Karakteristika bola zavisi od lokalizacije endometrijalnih žarišta. S druge strane, veličina žarišta najčešće ne određuje i intenzitet bola, pa tako kod većih endometrijalnih cisti žene ne moraju imati nikakav simptom, a kod veoma malih žarišta na peritoneumu, koji se teško mogu dijagnostikovati, bolovi mogu da budu intenzivni.
Ostali simptomi koji se mogu javiti su: hronični umor, groznica, temperatura, bol u leđima, bol u nogama i butinama, glavobolje, depresija, anskisoznost, neuredni ciklusi i boilne menstruacije, prolivi, krv u mokraći. Endometrioza može biti i asimptomatska – bez ikakvih simptoma. Kao simptom ili posledica može se smatrati i infertilitet .
Endometrioza je česta kod žena koje se leče od steriliteta. Smatra se daa do 50% infertilnih žena boluje od endometrioze. Važno je znati da endometrioza neće kod svake žene izazvati sterilitet. Oko 70% žena koje imaju blagi ili srednje teški oblik endometrioze mogu bez ikakve terapije zatrudniti u roku od tri godine. Ali, trećina žena sa endometriozom, bez terapije, neće ostvariti materinstvo.
Kako i zašto endometrioza dovodi do infertiliteta nije potpuno razjašnjeno. Postoji više organskih i hromonskih faktora koji se smatraju odgovornim. Velika endometriotična žarišta ili priraslice mogu blokirati jajvod odnosno prolaz jajne ćelije do materice. S druge strane veoma mala gotovo neprimetna žarišta mogu produkcijom specifičnih hormona i drugih supsatnci remetiti ovulaciju ili fertilizaciju (spajanje jajne ćelije i spermatozoida) ili implementaciju oplođenog jajašca.
Autor: Dr sc med Terezija Mošković
| Ostali tekstovi: |
|---|
|